Zelena vodik je definiran kao vodikov plin proizveden elektrolizom vode, pri čemu je električna energija korištena u procesu elektrolize potpuno proizvedena iz obnovljivih izvora energije poput solarne, vjetarne ili hidroelektrične energije. Ova metoda proizvodnje osigurava da cijeli životni ciklus vodika — od proizvodnje do konačne uporabe — rezultira nultim emisijama ugljičnog dioksida, čime se razlikuje od drugih tipova vodika. Sivi vodik, na primjer, proizvodi se iz prirodnog plina bez zadržavanja ugljika, što uzrokuje značajne emisije CO₂, dok plavi vodik koristi prirodni plin uz zadržavanje ugljika, i dalje se oslanjajući na fosilna goriva. Ključno značenje zelenog vodika leži u usklađenosti s ciljevima održivosti i dekarbonizacije: on služi kao čisti energijski nositelj koji može zamijeniti fosilna goriva u sektorima koji se teško elektrificiraju, potičući prijelaz na gospodarstvo neutralno prema emisijama ugljika. Njegova oznaka "zelena" naglašava njegovu ulogu kao ekološki prihvatljive alternative, ključne za postizanje globalnih klimatskih ciljeva.