Zelena vodik je definisan kao vodikov gas koji se proizvodi putem elektrolize vode, pri čemu se električna energija korištena u procesu elektrolize potpuno proizvodi iz obnovljivih izvora energije poput solarne, vjetar, ili hidroelektrične energije. Ova metoda proizvodnje osigurava da cijeli životni ciklus vodika — od proizvodnje do krajnjeg korištenja — rezultira nultim emisijama ugljen-dioksida, čime se razlikuje od drugih tipova vodika. Sivi vodik, na primjer, proizvodi se iz prirodnog gasa bez zadržavanja ugljika, pri čemu se oslobađa značajna količina CO₂, dok plavi vodik koristi prirodni gas uz zadržavanje ugljika, i dalje se oslanjajući na fosilna goriva. Ključno značenje zelenog vodika ogleda se u usklađenosti sa ciljevima održivosti i dekarbonizacije: on služi kao čist izvor energije koji može zamijeniti fosilna goriva u sektorima koji su teški za elektrifikaciju, ubrzavajući tranziciju ka privredi neutralnoj prema ugljiku. Njegova oznaka "zelena" naglašava njegovu ulogu kao ekološki prihvatljivu alternativu, ključnu za postizanje globalnih klimatskih ciljeva.